Ne pitaj vise

 
Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj
zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
 
Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina
o koju se uzalud razbija moj zivot.
 
Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
 

Nismo se mogli sjetiti

 
 
Nismo se mogli
sjetiti nekog imena.
Nekog vrlo
dragog imena.

Nikad se dakle
nećemo više
ničeg sjećati.
Samo ćemo živjeti.

Rasanjeni nokturno

 
 
Lišće noću spava.
Noću mjesec bdi.
Rijeka premješta
vrbike. A zemlja
prebrojava noću
mrtvace i pjeva.

Smutek

Noc niesie zapach mokrego siana
Noc wyciąga ręce spośród trawy
O, gdyby odchodzić mogła za nas
chociaż jeden raz zabrać ze sobą
między beztroskie gwiazdy

Stari obred pred kojim blijedim

 
 
Leći ćemo oboje na zemlju
nećemo govoriti ništa.
Slušat ćemo kako noć
svlači bijelu košulju i zove
ljubavnike da je izrane
zlatnim bodežima
zagrljaja