Izrasli smo sami kao biljke

 
 
Izrasli smo sami kao biljke
i sada smo postali istrazivaci
zapustenih predjela maste
nenavikli na poslusnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i sa nama zajedno rastao je strah nas
od divljih kopita koja ce nas pregaziti
i od kamena medjasnjih koji ce razdvojiti nasu mladost.
Nitko od nas dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao nasa cela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakasnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
otezale i tuzne.
 

Kad budem dvonožac

 
 
Kad budem opet hodala
na svoje dvije nožice,
bit će to najprije obala
potoka Topličice.
Kad divlje patke pozdravim
i za potomstvo ih upitam,
i još poneke obavim
sitnice, uz dnevni ritam,
na školski ću se popet krov
u Gornjoj ili u Donjoj Stubici.
Bi će to Džingiskanu mačku izazov.
Zatim na more krenut ću, k Ljubici
s kojom u školu hodih pučku.
Pa s dvije Lesi i Anđelkom - na vrh, na Učku!
 

Kamene ustaj!

 
 
Probudi se, kamene,
Nebesa pozlati!
Stari nam most
Iz pepela vrati.
Neretvo, rijeko zelenih očiju,
Široko rastvori ih, stani!
Taj srpanjski dan neka bude tvoj blagdan,
Na ranu melem zvjezdani.
Neretvo vodo, još od davnine
Daleko čulo se nije
Čovjek da ’zgine, kamen da uskrsne,
A srce u kamenu bije.
Zaplivaj, labude,
Cvijete dugovrati,
Val joj razigran
Do ušća isprati.
O, ustaj kamene,
Iz praha se vrati!
Dok padao si
Znali smo:
Iz mrtvih
Ti ćeš ustati!
 

Lato

Daleko od Ciebie, słucham grania świerszczy
pod gwiazdami południa. A noc szumi bez końca
gęsta od świetlików, pociemniała od czekania.
 
Ktoś zatrzymuje młyn. Ucichła pieśń
Gorzko śnię o odpoczynku, twojego ciężkiego pulsu
i pozwalam nagiej młodości odejść po kryjomu.
 

Manifest ljubavi

 
 
R. Raljinu

Prostrimo bijele kosti, prostrimo blještave kosti
Nemamo druge zastave: krv je oslijepila sunce.
Stare trublje proljeća, mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav, neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka, metalna duša svijeta.

Ja sam ljubav i molim: prostrimo bijedne kosti
Ja sam ljubav i vičem: prostrimo sunčane kosti!
Ja sam kostur, i kosti mojih kostiju su jutro
Ja sam ljubav i kosti mojih kostiju su ljubav
Ja sam ljubav, i ne znam gdje je počinak ljubavi.